„Leave no trace“ ovdje nije slogan, već navika: otisak stopala nestaje s prvim vjetrom, dok otpad nosimo natrag kao da je dragocjen. Biljke gledamo očima, ne cipelama; vodu pijemo promišljeno. Fotografija je uspomena, ne opravdanje za nepažnju. Kad se vratimo u dolinu, staza izgleda netaknuto, kao da je tek rođena iz jutarnje magle.
„Leave no trace“ ovdje nije slogan, već navika: otisak stopala nestaje s prvim vjetrom, dok otpad nosimo natrag kao da je dragocjen. Biljke gledamo očima, ne cipelama; vodu pijemo promišljeno. Fotografija je uspomena, ne opravdanje za nepažnju. Kad se vratimo u dolinu, staza izgleda netaknuto, kao da je tek rođena iz jutarnje magle.
„Leave no trace“ ovdje nije slogan, već navika: otisak stopala nestaje s prvim vjetrom, dok otpad nosimo natrag kao da je dragocjen. Biljke gledamo očima, ne cipelama; vodu pijemo promišljeno. Fotografija je uspomena, ne opravdanje za nepažnju. Kad se vratimo u dolinu, staza izgleda netaknuto, kao da je tek rođena iz jutarnje magle.